Nasilje u drustvu
Danas u svijetu vise nego ikad vrsi se nasilje. Prosječan čovjek opterecen je nasiljem na TV, eksponacija nasilja cini se dosegla je najvisi nivo. Djeca u školama vrše nasilje nad svojim vršnjacima, muževi nad svojim zenama, roditelji nad djecom, gazde nad svojim radnicima. Ovo se dešava iz dana u dan, i postaje neka normalana svakodnevnica koju prosjecni čovjek, izgleda, prihvata.
Stvara se nesvakidašnji trend da se nasilje mora snimiti, treba se pokazati koliko nečiji umovi mogu biti bolesni, pokazati da čovjek moze biti gori od životinje. Živimo u vijeku u kom smo dostigli vrhunac stvaranja nove tehnologije, i izgleda pali na dno kada je u pitanju kultura običnog čovjeka. Internet je pun snimaka nasilja. Najvise se snima nasilje počinjeno u školi nad vršnjacima, stvara se trend da sto si bahatiji, bezobrazniji, grublji, to si veća" faca", vise si "kul "i ti si krem nekog društva. Djeca i nove generacije odrasti će u nasilju i samo će se neki pojedinac oduprijeti nasilju kao svakodnevnici. Izgubili smo kulturu, nemamo strpljenja da nekome pomognemo, objasnimo, najlakše je biti bezobrazan, ići za svojim poslom i ne gledati na druge. Postoji toliko organizacija na svjetskom nivou koje šire svijest o nasilju, toliko reklama da se zaustavi nasilje, rasno, vjersko, polno, ali to kao da ne dolazi do običnog čovjeka. Čemu sve to, ako će covjek ostati isti, ako će nasiljem pokušavati rješavati svoje probleme? Da li se nasilje uopšte može smanjiti, da li se čovjek može promjeniti? Toliko pitanja, a odgovori kao da ne postoje. Da li je to do kućnog odgoja, do nove tehnologije, nasilnih igrica, pa i crtanih filmova. Šta to budi u covjeku nasilje? Djeca svoje vrijeme ne provode na igralištima, ne igraju se žmurke, policajaca i lopova, školice, igre koje čine odrastanje. Svoje vrijeme provode u igranju nasilnih igrica, mobilni telefoni zauzimaju mjesto koje je rezervisano za igru. Pored nasilja, tu je i rjecnik, koji se svodi na psovke i primitivne izraze, a pozeljno je da komunikacija bude minimalna.
Potrebno je, prvenstveno, pričati sa svojom djecom, da ne postanu oni koji vrše nasilje, nego oni koji se bore protiv nasilja. Da im uzori budu ljudi koji sprečavaju nasilje i koji se izdignu iznad svakog čina nasilja. To su ljudi koji su drugačiji, prepoznaćete ih tako što misle svojom glavom, ne utapaju se u mase, ne prihvataju nasilje kao normalnu društvenu pojavu.
11 Komentari |
0 Trekbekovi